|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Get Your Own Quiz!, More Quizzes
evo ga...Ovoliko puta ste došli čitat moje gluposti od 8. PROSINCA U 14h i 57 min...
web counter
koji si lik u one tree hillu??
vidite koja sam ja...
~°Siniša°~
~°duo_fantasticus°~
~°Mya°~
~°Mato°~
~°3bebacha°~
~°Lara°~
~°Ivy°~
~°Nerica°~
~°M!@°~
~°Ana°~
~°Deissa°~
~°Tinky°~
~°Romana°~
sad sam našla stranicu koja kad riješiš kviz ti
napiše koji je tvoj idealan TV dečko:ajmo cure..
Po horoskopu sam:
Osobnost:
Volim:
Ne volim:
*******************
KAD POGLEDAŠ NA SAT...
00.00-voli te
01.01-prati te ljubav
02.02-srest ćete se
03.03-jako te voli
04.04-nikad te neće zaboraviti
05.05-ozbiljno će se zaljubiti u tebe
06.06-pomirit ćete se
07.07-vara te
08.08-ljubomora
09.09-telefonski poziv
10.10-plavi dečko te želi vidjeti
11.11-jedan dečko te voli
12.12-sex
13.13-crni dečko te voli
14.14-želi tvoj poljubac
15.15-želi te opet
16.16-dogodit će se nešto loše
17.17-poljubit će te
18.18-dugo će te voljeti
19.19-netko koga neznaš te voli
20.20-čeka te
21.21-sviđaš se onom na kojeg misliš
22.22-vidjet ćete se
23.23-predložit će ti ...
| Because You Loved ... |
pa nisam ja mračna i poremećena...i nemam ja nikakvih poremećaja...
WENT:
CHAD
BOW WOW
Ahhh...evo mene opet...da znam da sam vam dosadna, al mene to uopće ne zanima...čitajte i šutite...
Iako nisam išla van jer svi boluju od gripe...vikend nije bio nimalo loš...
ja i daca maca smo bile na praksi u hotelu i zajebavale se sa ultrazgodnim, ( čitaj: božanstvenim ) nogometašima...bla bla zajebancija, ugl. nije bio bed na praksi, brzo nam je vrijeme prošlo, ah pa Bože moj u ugodnom društvu vrijeme uvijek brzo leti...
I onda sam se sjetila jednog mog nogometaša koji je bio prošle zime, pa me uhvatila nostalgija...i eto dobih inspiraciju za napisat još jednu porciju mojih budalaština...
Ako uzmemo u obzir da ste prosječno inteligentna osoba i IQ vam je barem 70, iz naslova ste shvatili o čemu ću pisat...i sjetila sam se ja tog mog malog koji je bio tako zgodan da bi i christiana ronalda i wentwortha millera odjebala zbog njega...ah, a uz to i mali ima ime po kralju: Elvis...
a kad se nasmije, ma ni naše mame mu ne bi odoljele...dakle sjetih se njega, pa se sjetih jednog daniela koji mi je ona dva mjeseca ljetnih praznika pretvorio u najbolji provod u životu, pa sam se sjetila jednog dečka koji trenutno iam curu, a kad je on htjeo nešto sa mnom, ja sam ga odjebavala pola godine, a sad on mene odjebava...al cura mu je kao trol../i to nisam samo ja rekla, da se razumijemo...itd.itd. pa sam se sjetila jednog dečka kojem sam se ja sviđala kad smo imali 3 godine i onda me pitao da mu budem žena, ali ja nisam htjela, meni su se sviđali prijatelji od mog bratića, al oni su svi imali 6 godina...a sad kad vidim tog dečka moram nosit maramice sa sobom da mogu brisat sline za njim...lik je bomba...a jbg. šta sad...sad on neće...a meni ga mama stalno spominje... a on sad ima curu...e a da vas pitam...šta mislite ako mu ja sad odgovorim na onu prosidbu, bili se on sjetio toga??
ma možda i bi...mislim pa nebi me zaprosio da mu se ne sviđam...doduše bilo je to davno...ali možda on još potajno pati za mnom, negdje duboko u nekom skrivenom kutku svog srca koji je pun prašine i za koji ni on nezna...da, da sasvim moguće...najvjerojatnije će i curu ostavit radi mene...ah pa...nei me pitao da to stvarno ne misli...dakle vjenčanje je uskoro......
a šta ako me se on ni ne sjeća više???
Evo vidite o čemu ja vama pričam...sve neke neprežaljene ljubavi..pa svi mi imamo tu neku budalu, ili pak te neke budale koje nećemo prežaliti...
ali zar treba razmišljati o nečemu što je prošlo?
zašto se neprestano vraćati u prošlost i žaliti za nečim što je moglo bit, al nije bilo??
zašto se stalno osvrtati ka prošlosti, dok nam sadašnjost prolazi ispred nosa, i prije nego se snađemo, i ta sadašnjost se pretvori u prošlost, pa danas, žalimo za jučer, sutra za danas...
Ima li tomu kraj??
Zapravo ja smatram da bi post trebala pisat tek u nedjelju, jer ću najvjerojatnije biti nevjerojatno inspirirana nadolazećim događajima, ali da mi se ne dosađujete valja napisati novo štivo...
I danas imam nevjerojatnu inspiraciju sa sata psihologije...kao što su oni bistriji zaključili iz naslova, tri su glavna motiva mog današnjeg filozofskog zapisa: inteligencija, tegla krastavaca i saša...
na prvom od današnjih dva sata psihologije se pričalo o inteligenciji i o tome dali je inteligentniji muški ili ženski rod...ja nažalost nisam prisustvovala tom prvom satu, jer sam imala neodgodivih obaveza sa jednim ''keksom''...no i bez mene se vodila rasprava...nažalost samo saša i lukežica, ostali valjda nisu imali nekih prevelikih argumenata...čim sam došla u razred i čula od lukežice o čemu se radi, i nakon što me uvela u raspravu, krenula sam u obračun sa mojim sašom.../za one koji neznaju, ja i saša se vječno prepiremo i svađamo oko raznih sitnica, pokušavajući svojim znanjem nadmašiti jedan drugoga/...tako da je ovo bila idealana prilika da barem usmjerimo putanju našeg prepiranja na moju stranu, što mi je oduvijek i bio cilj...
počeli smo s nekim nizom brojki što je bio na ploči...iako smo zajedničkim snagama uspjeli skužit niz, saša je tvrdio kako je on pogodio jezgru zadatka, a da sam ja samo izračunala, a ja sam naravno tvrdila suprotno...(evo ovo je bio niz: 8 , 24 , 20 , 5 , 9 , 36 , 32 ,__)
onda sam ja mog saška upoznala s jednom tezom o tegli kiselih krastavaca koju sam čula i nikad je neću zaboravit...hehehe...uzmimo za primjer da su muž i žena u braku, i žena ne može otvoriti teglu s krastavcima i zamoli muža da on to učini ZA NJU, a on sav sretan , otvori teglu bez imalo poteškoća...I sad je muž sretan jer je napravio nešto što žena nije mogla i osjeća se nadmoćno, a zapravo je on taj koji je ispao glup u ovom slučaju, jer on zapravo radi ono što mu ona kaže...
naravno saša je odmah počeo pizdit sa svojim primjerima...recimo da je žena po kući cijeli dan kuha, pere, čisti. i sl. i sad muž dođe s posla a ona trči pred njega, odmah mu servira večeru, daje mu sve što mu treba, zapravo služi ga...a ja sam se na to ubacila i rekla mu da žena to radi samo zato jer očekuje da će ''dobit'' poslije, jer je napaljena cijeli dan od svih kemikalija za čišćenje i gledanja sex scena u omiljenim joj poslijepodnevim serijama...hehehe...poslije je profesorica na to nadodala da se proljeće kod nas počelo prerano buditi...neznam ja kako kod nje u tom slučaju, al kod mene je uvijek proljeće što se tiče toga...
bit ću realna i uzeti ću u obzir objektivne činjenice i zaključiti s toga da su i muškarci i žene podjednako inteligentni...jer je sve relativno i inteligencija ovisi o više čimbenika, a ponajviše od pojedinca do pojedinca...uzmimo za primjer moj razred u kojem ima jako bistrih i inteligentnih cura, ali za neke druge jednostavno nema pomoći...one će uvijek imati manje sposobnosti od drugih i nikako i nigdje se neće moći u nepoznatom okruženju uspjeti snaći same.../inteligencija je sposobnost snalaženja osobe u nepoznatom okruženju/...takvi ljudi su izgubljeni u vremenu i prostoru...za takve nema spasa...
saša možda zna MALO((SAMO MALO!!!)) više općih informacija od mene, ja imam više razvijenu sposobnost logičkog rasuđivanja, isto tako i emocionalnu inteligenciju, on spacijalnu, kao i svi drugi muškarci, a ja govornu, kao i sve žene...itd. i na kraju sve ga ovoga želim sklopiti primirje sa sašom i želim da se više ne svađamo oko takvih gluposti...saša, zakopajmo ratnu sjekiru, jer se nema smisla više prepirati kad oboje znamo da sam ja pametnija od tebe...
još jedan vikend pijanstva je iza mene...slavili smo rođendan moje pussy i u petak i u subotu...normalno sad su brukanja i sl. gluposti kojima se ja i ne zamaram baš previše...
ovo vrijeme me ubija...pogledam kroz ovaj jebeni prozor u sobi i kad vidim te tmurne oblake i ovo smeđe lišće dođe mi slabo...pa kad će više lijepi dani...nemogu pronaći izlaz iz ove depre, kada je i nebo u kurcu...tako sam bezvoljna...neda mi se apsolutno ništa...jedva se natjeram da odem u grad popodne s mojim curama na šalicu ness-a od čokolade, čašu vode i partiju najnovijih tračeva:tko, s kim, kad i kako??? i stvarno umirem od smijeha s njima, ili se smijemo međusobno jedna drugoj kako smo ''glupe'' ili nekoj jadnoj žrtvi koja bi propala u zemlju od srama da nas, ne daj Bože, čuje...i iz dana u dan imam filling da sam upala u neku veliku kolotečinu...svaki dan iste stvari: probudim se u 6,zapalim cigaru, na bus, u grad s marinom i lorenom po marendu, zapalim cigaru, u školu, pojedemo marendu, nastava, za veliki odmor van zapalit još jednu, poslije škole na stanicu čekat bus, zapalit koju dok čekam bus, u busu, idem doma, jedem, gledam tv, odem za komp, odem u grad na kavu, vratim se doma, gledam tv i odem spavat. tako otprilike izgleda moj dan u globalu...naravno desi se i pokoji slobodan sat pa se ode na kavicu, pa i poslije škole na kavu, pa se malo uči, piše zadaća i sl...al to je većinom uvijek sve isto...isti ljudi, ista mjesta, isti ness...i kao da je svima to ultra interesantno, a ja kao da jedina kužim da smo zapravo svi glumci u onom filmu ''Beskonačni dan''...i da je cijeli ovaj grad zapravo jedna velika dobro napravljena scena...i tako bih rado da napokon netko kaže: '' R E Z ! ! ! ! ''
Proljeće mi je inače najljepše doba godine....nekako svo to buđenje prirode i sva ta raskoš boja što se najednom pojavi nakon ove bezlične zime, ima takav utjecaj na mene da se i ja osjećam kao da se odjednom budim iz dugog zimskog sna...vidjela sam već da su mi narcisi u vrtu počeli polako izvirati iz zemlje...i to je odličan znak...vjesnici proljeća samo što nisu procvjetali...i ja bi trebala biti presretna jer me jednostavno fascinira sve to buđenje prirode i sl. i što je najbolje stvari u mom privatnom životu nemogu biti bolje...ne sjećam se dali je uopće ikada bio ovakav sklad oko mene...doma-idilična situacija...kao neka happy family iz onih freak američkih serija...svi su sretni i nasmiješeni( osim ujutro) i nitko se s nikim ne svađa...da ih ne poznajem, rekla bih da su uzeli one tablete za smijanje, tzv. smijalice. što je Tommy ( Vatreni dečki ) pio skupa sa svojom bivšom/sadašnjom suprugom...frendice-nikad bolje...čak smo lijepo pričale jučer, a taman je pussy imala rođendan...odlučile smo biti zrelije i pametnije i da se više ne svađamo oko gluposti i još puno stvari koje ipak nisu za svačije uši...tako smo sretne što se družimo i što ispunjavamo jedan drugu...razred-najbolji razred na cijelom svijetu, što prije godinu dana nebi rekla...ali su stvarno svi najbolji, obožavam ih sve od prvog do zadnjeg patuljka...al najviše volim svoju plavušu marinu...škola-pa počelo je odlično, nisu pale nikakve ocjene, ali ako nastavim bit ovako odgovorna, savjesna i marljiva učenica do kraja školske godine, čuda su moguća...i čovjek bi pomislio nakon svega ovoga da ja imam sreće u životu, kad mi je mirno more, i sve je kao po loju...a onda nek mi netko kaže zato se ja unatoč svemu tome i dalje osjećam prazno, neispunjeno, usamljeno...kao da sam neki robot...i smijat ću se , zajebavat i sve, ali sistem je u kvaru i nadam se da neće doći do pada sistema...i razmišljala sam si:'' pa što ti nedostaje kristi?'' razbijam glavu razmišljajući o tome... i za ovako pametno dijete poput mene, žalosno je što i dalje nisam uspjela dokučit što me koči...možda i nisam toliko inteligentna ni snalažljiva ni nikakva, ako imam sve što je potrebno da čovjek bude sretan, a zapravo to nisam...jeli problem u meni ili u drugima? pa naravno da je u meni...ali koji problem? koja karika mi nedostaje? prvi problem o kojem stalno razmišljam,a nikako da ga dokučim...
a znate što mi je?
nemam NJEGA.....
hmmm..jeste li se ikad osjećali kao da vas osobe u vašem okruženju tretiraju kao dežurnog krivca za sve, zato jer ste jednom nešto loše i izopačeno napravili pa svi misle da imate izopačen um i da stalno pokušavate naškodit nekim osobama?? e pa ako vi niste, ja sigurno jesam...jednom čovjek napravi pogrešku u ispadu bijesa, ljubomore, opsesivne opsesije za nekim, pod alkoholiziranim stanjem i sad svi misle da je ta osoba toliko zla i da će to opet napravit...pa kao da ljudi nemaju svoj život...taman da će se netko ić' baviti tuđim poslovima i živjeti tuđi život jer nema svoj!!! ne kažem ja da nema i takvih pacijenata, ali to je sve slučaj za sebe...odnosno za zagreb, kvart vrapče!!! no, o takvima ne bih trenutno... postoje stvarno zle osobe koje uživaju u tuđoj nesreći i slično, ali zar sam i ja takva?!?! ma dajte molim vas...oni koji me poznaju će pobiti te tvrdnje... nekad napravim nešto ružno da bi nekome naškodila, a to mu vraćam milo za drago, ali sad da ja po cijele dane razmišljam o tome kako bi ljudima oko sebe naškodila ili ih povrijedila...I don't think so!!! i uostalom ja sam osoba koja će uvijek reći što misli bez obzira na mišljenja drugih ili na neslaganje većine s mojim mišljenjem...bez obzira ako se netko uvrijedina to...imam svoje JA i nedam da itko ulazi u to...nikad se neću prilagođavati radi drugih ili mijenjati nešto, a ako to napravim, napravit ću isključivo radi sebe, jer ću se ja tako ugodnije osjećati. imam svoj stav u vezi svega i on je nepobitan!!! nekad to zna biti loša osobina i ne treba uvijek izblebletati sve što ti je na pameti! ispeci pa reci! ali ja se uopće ne opterećujem radi toga! radije ću biti posvađana sa cijelim jebenim svemirom, nego dopustiti da netko upravlja i kontrolira sa mnom kao da sam marioneta!!!
P.S. osim kad se zaljubim...onda me dečko može i pravit budalom, ali mi neće doći do mozga...barem ne odmah...
jutros sam se probudila (dobro, lažem...ne jutros nego oko 1...) s jednim velikim problemom...i ne, nisam dobila mengu, i ne nisam se upiškila u krevet.../odavno mi se to ne događa/...i ako ste možda pomislili da mi je kuća stradala u nekom velikom potresu ili možda požaru, morat ću vas razočarat da nije ni to bio slučaj...naime...nešto drugo je posrijedi...nešto zdravstvene naravi...ukočio mi se vrat ! ! ! ! i sad ne mogu ništa drugo radit osim ležat u krevetu u nepomičnom položaju i gledat tv...nemogu se smijati, nemogu hodati, a i ako hodam izgledam kao oni freakovi iz onog filma ''zora živih mrtvaca'' ili kako se već zvao taj film s onim zombijima, upućeni će znat o čemu govorim...ne mogu kihnuti, jer trzam vratom, a to BoooooooooLiiiiiiiiiii.....dakle jednom rječju, probudila sam se paralizirana...nemogu ić van, ne mogu dignut desnu ruku, ne mogu jest...proglašavam se klinički mrtvom osobom...
a padne mi mrak na oči kad se sjetim da u ponedjeljak moram u bolničku ustanovu, točnije psihijatrijski odjel, a da budem preciznija, radi se o ludnici...tako je...o mojoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, kako je ljudi običavaju zvat- srednja škola...ako ništa drugo vidjet ću moj razred, za kojeg moram reći d ami je jako prirastao srcu, pogotovo zadnji dan polugodišta kad ih je većina (ukljućujući mene), bila u alkoholiziranom stanju...pod utjecajem nekih domaćih vina...i svi smo se tako rasplesali i blamirali i smijali...bilo je predobro...i taman sam počela misliti da s nekim osobama nikad neću pronaći zajednički jezik, shvatila sam da sam bila u gadnoj zabludi...pa dobro, kako je neka budala jednom rekla: na greškama se uči...kako tko, ali u cjelini je valjda tako...neki nikad neće naučiti, ma koliko god puta pogriješili ili donijeli pogrešno mišljenje i krivi stav o nekome...na svu sreću,a ja nisam među takvima....
veliki pozz: saši, marini, tihani, siniši, deniz, lukežici, andrei, tomislavu i ostalima da ne nabrajam...(jer se ne sjećam više kako se svi zovete....
)
Pa eto kao prvo da vam zaželim sve najbolje u novoj godini...
bigoo.ws - Text Note Generators
Iza mene je prelijepa godina, usudila bih se reći najbolja do sad...provela sam je sa najboljim prijateljicama na svijetu, a i imala sam najbolju ljubav u mom životu o kojoj bi neki mogli samo sanjati. Puno toga je iza mene i evo ja sad spremno uzdignute glave koračam u još jednu godinu.
Kažu da će ti godina u globalu proteći onako kako je dočekaš...Za ovu je ispalo tako, a baš me zanima hoće li i 2008. biti upravo onakva kako sam je dočekala...okružena svakakvim ljudima, da shvatim da mi na kraju večeri nedostaju sve moje stvari koje sam ponijela, uključujući čak i ukosnicu za kosu koja mi je bila u džepu od traperica... Ako ništa znam da odsad sa sobom ne nosim nikakve vrijedne stvari...i neću si više dozvoliti da ako malo popijem i budem nepažljiva, da zatim ta moja nepažnja uzrokuje nestanak mojih osobnih stvari...najdražeg mi mobitela kojeg sam kupila od svoje plaće ovo ljeto...sastavila sam popis novogodišnjih odluka...ne, neću ih ovdje napisati, jer je to ipak nešto privatno, nešto moje...
samo ću vam reći da sam ih stavila na sasvim vidljivo mjesto i da će me taj papirić cijele godine podsjećati na moje odluke...
a one prošlogodišnje...itekako sam ih ostvarila...
EVO S MALIM ZAKAŠNJENJEM JER PRIJE NISAM BILA U MOGUĆNOSTI...
bigoo.ws
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA VAMA I VAŠIM OBITELJIMA I SVIM BLIŽNJIMA!!!!!!!
BAREM DANAS NEMOJTE BITI POHLEPNI I BAHATI...
BUDITE DOBRI I SMIRENI, NEMOJTE SE NERVIRATI I ŽIVČANITI OKO SVIH SITNICA...(KAO JA)
DAJTE DO ZNANJA SVOJIM PRIJATELJIMA DA IH VOLITE I DA VAM JE STALO DO NJIH IAKO TO NE POKAZUJETE DOVOLJNO...
I BUDITE SRETNI SA SVIM POKLONIMA KOJE STE DOBILI, ČAK I AKO VAM SE NE SVIĐAJU I AKO TO NIJE ONO ŠTO STE HTJELI...
TOLIKO OD MENE ZA DAN UŽIVAJTE MI SVI I LIJEPO SE ZABAVITE!!!
JOŠ JEDNOM SVIMA:
SRETAN I BLAGOSOVLJEN BOŽIĆ !!!!
UGODAN OSTATAK PRAZNIKA!!!
POSEBNI POZDRAVI:
MOJEM CIJELOM RAZREDU!!! POSEBICE MARINI, TIHANI, SAŠI, SINIŠI, DENIZ, DORIS, EVI, PALOMI, LUKEŽICI, ANDREI I TOMISLAVU!!!
DEI, LUCIJI I DACI!!!!!!!!
Prije nego počnem htjela bih reći da mi je dosta teško napisat ovaj post i da obično nisam osoba koja lako kaže oprosti i koja će lako popustiti u svom nekom mišljenju i sl.Puno emocija se miksa trenutno u meni, tako da ako ih ne uzbacim sve iz sebe, eksplodirat ću kad-tad... Pa kraj godine je uskoro, a i božić je tu...sad je to vrijeme mira, ljubavi i tih sličnih stvari kojih se ja inače užasavam... Pa evo ovim putem ću reći nekim ljudima neke stvari koje im nemam hrabrosti reć u lice... a nekako moram, d amogu spokojno i mirna srca uć u novu godinu...eh...
MARIAH CAREY;
All I want for Christmas is you...
boomp3.com
POČNIMO:
Dei: zahvala što mi je uspjela uljepšati najgore trenutke u mom životu,što se smije i kad treba i kad ne treba, što je uvijek tu, u kakvom god stanju ja bila....i isprika za sve loše što sam joj ikad rekla, vjeruj mi nikad mi nije bila namjera povrijediti te ili nešto slično...
Luciji:zahvala za svaki put kad me je uspjela od srca nasmijati, bilo to namjerno ili nenamjerno izazvano...hehe...za sve tvoje nebuloze i avanture...isprika kao i dei za sve loše što sam ti ikad rekla, nikad mi nije bila namjera povrijediti te...
Marini:zahvala za sve što je ikad napravila za mene, što me trpi godinama, što je tu uvijek kad je trebam i kad me svi napuste i osjećam se usamljeno i onda ona dođe i rasveseli me....što trpi sve moje ispade živčanosti svaki dan u školi, što je tako strpljiva sa mnom i što me razumije...skoro pa uvijek...isprika ako sam ti ikad napravila nešto da se osjećaš odbačeno i zapušteno od strane mene...možda i nisam najbolja u pokazivanju svojih osjećaja, ali ih imam...
Josipi:zahvala za sve u vezi onih zelenih očiju...za sve njezine osjećajne trenutke...za njezine pjesme...za to što uvijek ima razumijevanja...isprika za moju nemarnost ponekada...
Dajani: isprika za sve...OPROSTI...
Erwinu:što je jedini dečko na svijetu koji razumije ponašanje jedne osobe poput mene, što je najbolji prijatelj na svijetu, što te nikad nebi iznevjerio...i iako se pravi bezosjećajan, totalna je suprotnost tome...
Andrei J.: Isprika za bezosjećajnost i djetinjasto ponašanje od strane mene...
To su mi bile te važne osobe kojima sam imala potrebu to reći...a za sve ostale nemam ništa posebno osim jedno veliko HVALA što me podnosite ovakvu kakva jesam...znam da ja nebi izdržala sama sa sobom...
i još nešto...
ČOVJEK KAD JE PIJAN KAŽE STVARI KOJE NE MISLI ILI KAŽE STVARI KOJE NEMA HRABROSTI REĆI KAD JE TRIJEZAN....
SVE OD ONOGA ŠTO NEKA OSOBA KAŽE KAD JE GNJEVNA, NE MISLI NIŠTA OD TOGA...
Evo ga...novi post...nisam imala vremena...pa...dobila sam veliku inspiraciju za napisat ovaj post i za mnogo, mnogo filozofiranja...khm...
pošto se bliži kraj godine treba riješiti sve probleme...pa evo da počnem sa malim stvarima...
Puno puta sam primjetila koliko mi je stalo do nekih malih nevažnih stvari koje zapravu imaju velik utjecaj na mene i nisu tako male...
Svima nam puno znači kad se drugi sjete našeg rođendana; kad nam dečko pošalje SMS sa jednim "volim te" ili "mislim na tebe"; kad nam prijateljica kupi sitnicu bez posebnog razloga, kad nas zagrli čisto ''bezveze''...
Mogla bih tako nabrajati unedogled...
Te male stvari su ljepše od bilo kojeg poklona, ali ih puno puta ne znamo cjeniti ili ih jednostavno ne primjećujemo, jer smo prezaposleni, pa ih uopće ne primjetimo i ne ''memoriramo''...
A toliko puta nam, baš te male stvari, daju naslutiti da li nas netko voli ili ne voli, da li mu je stalo do nas, ili nas vara... isl...
Jer niti najskuplji poklon na svijetu, niti tisuću puta izgovoreno "VOLIM TE" ne znače ništa bez tih "malih stvari" jer su one zapravo najveće i neprocjenjivo skupe stvari koje krase naš život...
Kraj godine se bliži...dali sam zadovoljna ovom godinom? pa i neznam baš...dogodilo mi se puno lijepih stvari...počela sam se družit sa osobama koje su mi toliko promjenile i uljepšale život, provela sam ljeto sa najljepšim zelenim očima na svijetu, toliko sreće i toliko tuge je bilo ove godine, suza, smijeha, pa onda još malo suza uzrokovanih muškim svinjama, tolko riječi utjehe, koje ti ama baš ništa ne znače u tom trenutku, toliko laži i praznih obećanja u koje smo slijepo vjerovali, toliko ljudi koje smo povrijedili i koji su nas povrijedili...ova godina me preokrenula za 360°...nisam ona ista kristi koja je bila u ovo doba prošle godine...za neke stvari sam postala hladnija i bezosjećajnija, sebičnija, a neke su me toliko pogađale da nisam mogla vjerovat da te neka muška budala može toliko rastužit...i to zadnji dan škole i još si vani i trebao bi biti sretan...onda dođe taj neki drugi i te njegove zelene oči, pa trči za svim tvojim prijateljicama i bile su plave kojima jednostavno nema pomoći jer su bezosjećajne...a ove druge plave oči ,što me prate godinama...izgleda da nam nije suđeno...
VELIKI POZDRAV: MARINI, TIHANI, SAŠI, SINIŠI, DENIZ, TOMISLAVU...
JEDNOJ I JEDINOJ DEI, I NEPONOVLJIVOJ PLAVUŠI LUCIJI:)
